U kojem će smjeru ići ljudska budućnost?

O umjetnoj inteligenciji i temi distopije zapravo se naveliko i često govori, doduše, u kreativnom smislu s ovom temom najdalje se otišlo u holivudskim studijima jer je to jedna od omiljenih i neiscrpnih tema za znanstveno-fantastične serije i filmove. Tema je jednako aktualna i po studentskim kantinama i u znanstvenim, odnosno akademskim krugovima. Objavljen je niz knjiga i članaka u kojima bavljenje ovom temom najčešće „titra u frekvencijskom spektru“ između opreznog realizma i prediktivne analize, ali bez konačnih stajališta o tome što nam donosi budućnost. Najjednostavnije rečeno, svjesni smo svega, analiziramo sve činjenice, ali ne usuđujemo se dati konačne zaključke. Jer bez obzira na sva znanja, svaki će se pojedinac osigurati nužnom dozom opreza prije nego što iznese pretpostavke u kojem će smjeru ići ljudska budućnost.

Sloboda i prijetnja slobodi
rastu zajedno

Znamo da je utopija neostvarivo obećanje, a distopija je više ili manje pretjerana prijetnja. I jedno i drugo ovisi isključivo o čovjeku jer su pojednostavljeno rečeno, dobro i zlo oduvijek izmiješani u svijetu. Rastu zajedno kao žito i kukolj, tako je i u današnjoj tehnokraciji. Filozofsko-teološke rasprave uglavnom će se složiti u jednoj stvari koja se svodi na generalnu pretpostavku da je količina dobra podjednaka ili veća od količine zla u svijetu, iako se redovito čini drukčije jer zlo stvara veću buku (poznata izreka kaže da jedno stablo koje pada proizvodi veću buku od čitave šume koja raste). Reklo bi se, po istoj logici, da velika količina vidljivoga zla ukazuje na veliku količinu manje vidljivoga dobra. Povijest, kao vječna učiteljica života, uporno pokazuje jedan obrazac: da veće dobro izlazi na svjetsku pozornicu redovno nakon manifestacije nekoga velikog zla. Da ne idemo dublje u povijest, razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata to zorno pokazuje.

Isti se zakon može primijeniti i na slobodu kao jedno od najdragocjenijih dobara. Sloboda i prijetnja slobodi rastu zajedno. Hipotetski, ako živimo u vremenu najvećih sloboda, onda nam vjerojatno prijeti i najveći totalitarizam. Neću ulaziti u sferu književnosti, ali dobro znamo da su neki klasici svjetske književnosti obrađivali upravo teme kojima je zajednički naziv sumrak temeljnih ljudskih sloboda, demokracije i neki oblici tehnokracije. Kada govorimo o umjetnoj inteligenciji i njezinoj globalnoj ulozi, ne vidi se razlika u ovim temeljnim dilemama, osim što je nemoguće pretpostaviti pravocrtni kronološki slijed i uzročno-posljedične koordinate eventualnih budućih događaja na svjetskoj pozornici.

Izd. Brookings Institution Press, 2020.

Danas je stoga većina ljudi i dalje sklona prevladavajućem poimanju da je umjetna inteligencija u svakodnevnom životu praktičan i koristan alat koji donosi mnoge benefite – što i jest. No, isto tako, većina ljudi svjesno će izabrati kako osim površne razine činjenica ne želi ići dublje, ne želi „znati više“, jer je često ono što se naslućuje ili vidi „iza zastora“ prevelika distrakcija koja čovjeku narušava komfor, mir i donosi nepotrebnu brigu, čega ionako danas imamo previše bez dodatnog traženja sa strane. Razumljivo je zašto je tako ili, poslovično, inteligentni ljudi „razbijaju svoju“, a gluplji „tuđu glavu“.

U ovom svijetu međusobno zapletenih odnosa i napetosti, gdje u većini događaja zakon jačega i osvajačko pravo i dalje ima veću pokretačku snagu od humanih i moralnih vrijednosti, očekivati utopijski scenarij s razvojem umjetne inteligencije bilo bi samo po sebi ravno utopiji. S druge strane sve što znamo i vidimo ukazuje na to da nismo i nećemo biti u potpunosti prepušteni distopijskom scenariju globalne katastrofe. Opće je poznato kako je baš predikcija ljudske budućnosti jedna od najnezahvalnijih i najintrigantnijih tema ikad, osim ako se tom predikcijom bave oni koje konvencionalna znanost ne priznaje. Umjetna inteligencija, uza sve ostalo, kao novi globalni igrač unosi dodatnu dimenziju nepoznatoga svim dosad koliko-toliko poznatim globalnim igračima. Ta se dimenzija ponajprije očituje u kontrolabilnosti i trenutku kad bi ista potencijalno mogla postati izvan kontrole.

Koji su potencijalni
scenariji?

U dosta čitljivoj knjizi pod naslovom Točka preokreta – kreiranje politika u eri umjetne inteligencije (Turning Point – Policymaking in the Era of Artificial Intelligence) dvojica stručnjaka, Darrell M. West i John R. Allen  raspravljaju o mogućnostima i rizicima koje predstavlja umjetna inteligencija – i kako bi kratkoročne političke odluke mogle odrediti dovodi li tehnologija u konačnici do utopije ili distopije na ovom svijetu. Oslanjajući se na dubinske studije glavnih upotreba umjetne inteligencije, autori detaljno opisuju kako tehnologija zapravo funkcionira i koji su sve potencijalni scenariji. Navode plan politike i upravljanja za ostvarivanje koristi od umjetne inteligencije uz minimiziranje njezinih nedostataka i sprečavanje katastrofičnih scenarija. Među ostalim, daju glavne preporuke koje vlade, tvrtke i pojedinci mogu poduzeti kako bi promicali pouzdanu i odgovornu umjetnu inteligenciju. Njihove preporuke uključuju stvaranje etičkih načela, jačanje vladinog nadzora, definiranje korporativne krivnje, osnivanje savjetodavnih odbora u saveznim agencijama, korištenje revizija trećih strana za smanjenje pristranosti svojstvenih algoritmima, pooštravanje zahtjeva za osobnom privatnošću, korištenje osiguranja za ublažavanje izloženosti rizicima umjetne inteligencije, proširenje donošenja odluka o upotrebi i postupcima umjetne inteligencije, kažnjavanje zlonamjernih upotreba novih tehnologija, itd.

Sloboda odabira
između dobra i zla

Ako se prigodno u ovom „utopijsko-distopijskom“ broju Vijenca odmaknemo od onoga što je isključivo u ljudskoj moći i okrenemo poimanju koje uključuje teološko-filozofski nauk da čovjek u svojoj slobodi na ovom svijetu može, pojednostavljeno rečeno, koliko hoće, ali ne i dokle hoće, da slobodu ima jer mu je dana, onda se ovdje dobro uklapa shvaćanje katoličkog filozofa Maritaina, koji u svojoj Filozofiji povijesti pomalo brutalno kaže da svijet i vremenitu ljudsku zajednicu naprosto treba promatrati kao istodobno ljudsko, Božje i Sotonino kraljevstvo. Svijet je, po njemu, zapravo polje koje pripada trojici, odnosno za koje se bore trojica. Ljudska povijest to zorno svjedoči, a ljudima je oduvijek prepuštena sloboda odabira između vječite borbe dobra i zla.

Kako sam rekla u svojoj prvoj kolumni, pa zaključno ponavljam – umjetna inteligencija, kao i drugi veliki svjetski izumi, generalno može biti korištena i za dobro i za zlo. Daljnji scenariji ovisit će o tome kakvi su u svojoj suštini ljudi koji njome upravljaju, s kojim motivima i ciljevima te s druge strane, o tome koliko će umjetna inteligencija u budućnosti postati autonomna u odnosu na ljudsku kontrolu. Očito je da imamo novog globalnog igrača na svjetskoj pozornici, koji je potencijalno superiorniji od samog čovjeka i to je više nego dovoljna poruka.